POBOCZA - časopis za književnost i kulturu Istočne i Srednje Evrope   Broj 4 (26)
   Decembar 2006
   ISSN 1505-1676
hrvatska književnost, hrvatska poezija

o autorki
nazad

Olja Savičević Ivančević

Bossa nova

Neka ljeto drhti ispred naših vrata
Nemoj mu otvoriti nek umre od želje
Mi ćemo se smijati gole i crne
I probavati gospođine haljine
Plesat ćemo čitav dan, djevojčice
Pokraj starog gramofona
Lijeno kao mačke
Na prstima na petama okret
Tvoje su ruke u zraku
Moje su ruke na struku
Dozivaju nas mornari pod prozorom
Oni znaju naša imena
Ti si Marmelada od Šljive
Ja od Gorke Naranče

 

Soundtrack za noćnu vožnju

Vozim polako stopljena s tamom
Proći ću kroz stotinu gradova
A što ću naći
Tamo kamo idem
Kuća je zatvorena
Lončići su prazni
Nikog više nema
Jugo baca kamenje po cesti
I čempresi se sagibaju
U mraku svijetle reklame
Zimmerfrei Grill komenzibite
A ljetna kiša pljušti
Potapa kamp na plaži
Da ipak popijem nešto
U motelu iza zavoja
Možda pronađem suputnika
Ili ostanem spavati
Pijana u predsoblju

 

Na grad pada prašina

Prši prvi sivi rujanski snijeg
Sutra će turističkim autobusima
Odvući razmontirani cirkus
Ti i ja ćemo napokon odmoriti
Rezidencijski
U širokom luku nad morem
Al slutim
Vjetar će na terasu
Donijeti lišće
I dosadni bivši ljubavnici
Počet će slati pisma
To će učiniti da shvatim
Da ljeto nije došlo još od djetinjstva
U pozadini preskače ploča
Ti se dižeš s ležaljke
I bučno zatvaraš staklena vrata verande
Po kojima sada već jasno
Dobuje prašina

 

Šegrt

Toliko svile se odmotava
Pod mojom kožom neprekidno
Da su me staratelji morali skloniti
U taj hram šaolina, među krčmarsko svećenstvo
Tu ćeš, rekli su, mala
Učiti pisati nogom po vjetru
I vjetrom po gradskim morima
Izučiti ćeš vještinu
Bacanja letećih olovčica
(Da zatvorenih očiju razvežeš pupak
I rasiječeš bradavicu)

Vidjela sam kako pjevaju i ljube ludi učitelji
Kako preskaču lipu i vodotoranj
Ponekad pripiti trče uz zidove kuća
Ali ujutro trijezno pometu svoje gole sobe
Nježno obuku svoje gole žene i mladiće
Povežu ono što je ostalo od kose
U perčin rečenica
I lebde iznad svetih tastatura

Prvu sam lekciju svladala iz domaćinstva
Složila sam svu svilu u bale
Kao u malom dućanu metraže
Trebalo mi je trideset godina
Još toliko će mi trebati
Da razvrstam dugmad riječi
I sve te aplikacije

Bojim se, u međuvremenu,
Ostarit će učitelji, popušit će svoje lule vjere
A s njima i hrabrost i mudrost
Strah me što će se dogoditi s njihovim kostima po čitankama
Tu nitko živ više neće moći
Sastaviti pjesnika

 

Olja Savičević Ivančević
přeložila Ilona Poňavičová

nazad

hrvatska književnost, hrvatska poezija